Piše: Ivo Barun, mag. oec.
Već sedmu godinu zaredom smo svjedoci kontinuirane politike Europske Centralne Banke (ECB) na snižavanje kamatnih stopa kako bi se potaknuli ekonomski procesi rasta i razvoja. Ova politika ECBa ima kratkoročno pozitivne utjecaje na cjelokupno gospodarstvo, pa tako i na trgovinu nekretninama koje su postale dostupnije velikoj većini investitora, trošak novca je dosta nizak u odnosu na razdoblje prije 2012. godine.
S druge strane prinosi na kunske i devizne depozite postaju zanemarivi. Ako na to računamo i trošak inflacije jednostavno vidimo da je realna kamatna stopa u stvari negativna.
Naši građani možda nisu školski obrazovani u financijskom pogledu, ali s druge strane imaju ogromno i neprikosnoveno iskustvo jer žive na području gdje se u zadnjih 50-tak godina izmijenilo nekoliko država i isto toliko (možda i koja više) valuta. Poučeni vlastitim iskustvom većina naših građana ne gaje previše povjerenja u bankarski sustav i njihove financijske instrumente koje im se kontinuirano nude kao nadomjestak gubitka kamate na oročene depozite, u smislu ulaganja u dionice, fondove, obveznice itd.
Građani i investitori sve više povjerenja imaju u ulaganje u nekretnine, radije nego štedjeti novac na banci, jer dugoročno ipak čuvanju vrijednost, a ako govorimo o kvalitetnim, urbaniziranim i prokušanim mikro lokacijama tu nema pogreške. Iz svog skromnog 11-godišnjeg iskustva rada u agenciji za nekretnine sam shvatio da kupovina nekretnine na dobroj lokaciji znači uspjeh, bilo u gospodarskoj krizi ili rastu.
Svaki ozbiljan kupac nekretnine mora prije kupovine napraviti konzultacije sa licenciranim agentom za nekretnine koji poznaje domicilno tržište na kojemu radi barem 5-8 godina kako bi svom klijentu pružio realnu sliku stanja na tržištu i potencijal nekretnine u koju se želi investirati. U trenutnoj situaciji niskih kamatnih stopa pobjedu odnose nekretnine vs. bankarskih proizvoda (štednje, investicije u dionice, obveznice, fondove itd).
Cijene stambenih nekretnina u Gradu Zagrebu još nisu dosegnule razinu iz 2008.godine, ali na nekim lokacijama nisu daleko od tih cijena ili su i više. Treba imati na umu i okvir u kojem se promatraju određeni indeksi cijena. Do 2012 godine nije bilo PDV-a u novosagrađenim nekretninama kao danas, trošak materijala i cijena rada su porasle barem za 20% uz istodobno smanjenje radne snage u građevini (po nekim istraživanjima i do 50.000 radnika), a cijene zemljišta su porasle za ca. 200-250€/m2.
Bilo da ste početnik u svijetu nekretnina ili već iskusan trgovac, da bi sačuvali i povećali vrijednost svoje imovine uvijek morate voditi računa da je vaša nekretnina što kompletnija, da ima „glavu i rep“ i naravno zlatno pravilo „Lokacija, lokacija i lokacija!“